Ima li spasa za jedinu fabriku šećera u BiH - Šećeranu u Bijeljini 'mjerkali' i turski i njemački privrednici

Od sredine maja 2016. godine, kada je Skupština povjerilaca bijeljinske Fabrike šećera u stečaju priznala potraživanja povjerilaca u ukupnom iznosu od 16 mil KM, jedinu fabriku šećera u BiH posjetilo je nekoliko potencijalnih investitora.

Firma već godinama ne proizvodi, mašine su stale, a dugovi se gomilaju. Nekadašnji ponos Bijeljine danas proživljava teške trenutke. Mnogi vjeruju da Fabrika šećera Bijeljina može biti uspješan primjer privatizacije kao što je to bio Bosnaplod iz Brčkog.

Čekaju kupca

Vršilac dužnosti direktora Fabrike šećera sve do otvaranja stečaja Meho Fafulić izjavio je za Faktor da su pogone posjetili privrednici iz Turske, koji su zainteresirani za ulaganje u pogon.

– Posredstvom Agragolda iz Brčkog, šećeranu je posjetila i delegacija privrednika iz Njemačke. Do sada se četiri do pet potencijalnih strateških partnera i investitora interesovalo za šećeranu, ali niko od njih nije zavukao ruku u džep – naveo je Fafulić.

Spomenuo je da su osigurani svi neophodni dokumenti, odnosno posjedovni listovi, tako da je definirana imovina Šećerane.

Stečajni upravnik Lazo Đurđević proljetos je informirao Skupštinu povjerilaca da je stečajna masa Fabrike šećera procijenjena na iznos od 23.921.383 KM, te da ukupno prijavljena potraživanja, po prijavama povjerilaca o kojima se on u međuvremenu izjasnio, iznose 18.394.604 KM, od čega je priznao 16.048.558 KM potraživanja povjerilaca.

Đurđević se još uvijek nije izjasnio o potraživanju povjerioca Agrocoop export-import Banja Luka i o dvije prijave Tamos assets corp, Britanska djevičanska ostrva, koje zastupa Advokatska kancelarija Ognjena Avlijaša iz Bijeljine.

U međuvremenu je za predsjednika Odbora povjerilaca izabran advokat Faik Muhić, koji zastupa 102 povjerioca, radnika šećerane, sa više od 70% priznatih potraživanja, odnosno oko 10 mil KM.

Očuvana imovina

Advokat Muhić je kategoričan u svom stavu da će fabrika biti prodana, ukoliko se odabere strateški kupac, kao nedjeljiva tehnološka cjelina.

– Fabrika je sačuvana i velika bi šteta bila da se oprema i postrojenja izrežu i prodaju kao metalni otpad. Iskreno mislim da će njena sudbina zavisiti isključivo od tržišnih uslova. Tržišni uslovi će odrediti da li je proizvodnja šećera rentabilna ili ne – pojasnio je Muhić.


Mala obaveza za kupca

Meho Fafulić kaže da priznata potraživanja povjeriocima u iznosu od 16 mil KM nisu velika obaveza za ozbiljnog kupca i investitora.

– U fabriku svakodnevno dolaze radnici Službe obezbjeđenja objekata koji čuvaju fabričku imovinu, a nova Skupština povjerilaca zakazana je za 22. septembar – kazao je sagovornik Faktora.