Izvoz finalnih proizvoda budućnost industrije namještaja u BiH - Šta se mora ostvariti prije toga?

Koliko smo puta proteklih godina čuli da je drvoprerađivačka industrija jedna od strateških privrednih grana BiH i da bi trebalo sve snage usmjeriti da se proizvođačima namještaja omogući olakšano poslovanje i još brži put do evropskih tržišta. To je značilo novi zakon o šumama FBiH, finansijsku pomoć za uvođenje FSC (Forest Stewardship Council) sertifikata, uredbu o raspodjeli sirovina... Nacrt zakona o šumama utvrđen je nedavno, ali kako stručnjaci kažu, i kada bude donijet novi zakon neće ništa bitno promijeniti.

Sadašnjica nam kaže da se kompanije oslanjaju isključivo na svoje snage i da država probleme gura pod tepih, a stručnjaci su nemoćni da utiču na promjene dosadašnje loše prakse.

Profesor Ahmet Lojo sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu kaže za eKapiju da je pregršt izazova sa kojima se mora suočiti država i struka ukoliko se želi ozbiljno pristupiti poboljšanju situacije u drvnoj industriji. On, inače, nije optimističan kada je riječ o budućnosti ove industrije, jer se kako kaže ništa ne radi da se olakša proizvođačima i prerađivačima.

- Evidetno je da ne ulažemo u šumarstvo, a s obzirom na veliko bogatstvo koje imamo. Sada se oko 5 miliona kubika preradi godišnje, od čega 2,5 miliona ide u trupce, a ostatak u ogrevno drvo. Ranija istraživanja su pokazala da su šume kvalitetne, ali se poslednjih godina ne ulaže. Imamo kapaciteta da siječemo 15 miliona kubika, što znači da su 3 puta veći potencijali od onog koji se koristi. Primjera radi, prije rata je ta brojka iznosila 7 miliona kubika.

Briga o šumama kao prvi zadatak

Kaže da BiH ima 57% svoje teritorije pod šumama i da je po tom postotku četvrta u Evropi. Jedan od većih problema je da se do određenih šuma ne može prići, jer su putevi neprohodni.

- Tu država mora da reaguje, da se uredi infrastruktura, da se otvaraju novi putevi. Zatim, mora se posvetiti pažnja pošumljavanju, jer su kapaciteti naših šuma ograničeni. Primjetno je da se neke šume suše, što je veliki gubitak. Sjledeća bitna stvar je da ne treba toliko nameta prebaciti na šumska preduzeća, koja ionako loše posluju. Lokalne zajednice su te koje bi trebalo najviše da se brinu o šumama. Potpuni je apsurd da šumari izdvajaju sredstva za opštinsku upravu, kada treba da bude obratno. Jedno je sigurno - država bi morala pomoći one opštine i gradove koji žive od drvoprerade.

Prema njegovim riječima, svakako treba olakšati preduzećima i gazdinstvima da nabave FSC sertifikat, koji nije jeftin. Po hektaru je cijena 2 EUR, a taj sertifikat se obnavlja nakon godinu dana. Praksa je pokazala da su ga mnogi imali, pa izgubili.

Ismir Musić iz fabrike namještaja Sinkro, koja danas 97% proizvodnje izvozi u 25 zemalja svijeta, kaže da za njih nabavka sirovine i nije veliki problem, jer imaju kontinuiranu saradnju sa dobavljačima. Neki od njih imaju FSC sertifikat, neki ne.

- Kada naši evropski ili svjetski kupci zahtijevaju da imamo FSC sertifikat, mi to možemo da im osiguramo, te onda sarađujemo sa onim dobavljačima koji ga imaju. Uglavno, naši modeli su standardizovani i tu nema velikih promjena.

Musić kaže da budućnost industrije namještaja leži upravo u izvozu finalnih proizvoda, što treba posebno podsticati.

- Mi stalno u našoj branši podsjećamo da zaista imamo potencijal da ova industrija zaživi i da se treba forsirati izvoz finalnih proizvoda. Sinkro i te kako radi na tome. Vrlo brzo se može očekivati da se to zaista i ostvari među svim kompanijama u BiH, nije to daleka budućnost. Dokle god se razvoj bazira na izvozu daske a ne kauča, ne možemo govoriti o uspjehu. Zaokružna cjelina bi bila ona da od našeg dobavljača dobijamo kvalitetnu sirovinu, koju mi kasnije obradimo u gotov proizvod i izvezemo u svijet - objašnjava Musić.

Potencijalne mjere

A kada je nedavno Muhamed Pilav, direktor uspješne firme MS&Wood rekao da bi BiH mogla biti u ovom sektoru ono što je Njemačka u proizvodnji automobila, dao je i svoje prijedloge kako bi se to moglo ostvariti.

- Da bismo kreirali uvjete za razvoj industrije namještaja, i slobodno mogu kazati, da bismo uduplali broj zaposlenih u ovoj grani industrije za kratko vrijeme, potrebno je po mom mišljenju donijeti nekoliko značajnih mjera. Najprije destimulirati izvoz balvana, daske i poluproizvoda, zatim unaprijediti nivo obrazovanja učenika, studenata i menadžera, potom osigurati povoljne kredite za izvoznike, smanjiti poreze i doprinose na plaće na 5 godina, uvesti intenzivno pošumljavanje sadnicama lišičara kao što su bukva, hrast i orah, te na kraju razdvojiti kontrolu od sječe šume - rekao je svojevremeno Pilav.

Ostaje da se vidi hoće li država poslušati struku koja sve češće alarmira da se u drvoprerađivačkom sektoru i industriji namještaja ništa ne smije prepustiti slučaju. Ili treba da nas osvijesti činjenica da je u 2015. godini izvoz drvne industrije premašio milijardu maraka, dok je pokrivenost uvoza izvozom iznosila 397%!

Teodora Brnjoš