Region u trci za brendiranje hrane - Geografsko porijeklo povećava tržišnu vrijednost

U Evropskoj uniji postoji oko 1.200 zaštićenih poljoprivrednih proizvoda, a iz našeg regiona za to tržište konkuriše svega stotinak. Kako pokazuje istraživanje "Politike", ni sve bivše države SFRJ nisu podjednako iskoristile šansu da svoju specifičnu hranu brendiraju i dodatno naplate pred zahtjevnim evropskim potrošačima, ali posljednjih godina sve aktivnije rade na tome.

Slovenija i Hrvatska, kao članice EU, najdalje su za sada otišle. Osim što su na nacionalnom nivou zaštitile svoje najprepoznatljivije proizvode, one su i prošle kroz komplikovanu proceduru zaštite na nivou EU i to Slovenija za 12 proizvoda, a Hrvatska za deset.

Za ostale zemlje iz ovog regiona takođe nije bilo formalnih prepreka da brendiraju svoju hranu na nivou Unije. Ali nijedna od njih pa ni Srbija, koja na nacionalnom nivou ima najviše proizvoda sa oznakom imena i geografskog porijekla (čak 52), nije otišla korak dalje. Iz Srbije priliku za to imaće svega 36 proizvoda sa ove liste jer, recimo, mineralna voda ne može biti predmet zaštite na evropskom nivou.

Postupak zaštite na nivou EU je dosta složen i dugotrajan, te proizvođači iz Srbije izgleda još ne vide svoj interes u ovoj zaštiti prije svega zbog malog obima proizvodnje.

Makedonija i Crna Gora za sada nemaju registrovane proizvode mada su, za "Politiku", iz njihovih resornih ministarstava potvrdili da je u toku nekoliko postupaka zaštite. U Makedoniji očekuju da će njihov prvi proizvod sa oznakom geo porijekla biti "ohridska creša" (trešnja) dok crnogorski zvaničnici najviše nade polažu u "njeguški pršut".

Zvanične podatke sa tržišta BiH "Politika" nije uspjela da dobije, mada se u medijima nezvanično pominje da oznaku porijekla ima nekoliko vrsta meda.

Kada se sve sagleda aduti regiona su perspektivni, uglavnom nudimo kobasice, pršut, med, sir i specifične sorte povrća i voća... Čak i ranije razmjerice oko toga šta kome pripada uglavnom su prevaziđene jer su sve države prepoznale vrijednost sertifikacije i zaštite geo porijekla koja prvenstveno donosi – novac.

Hrvati i Slovenci su se recimo dugo sporili oko toga kome pripada "kranjska" kobasica i taj problem riješen je na nivou Unije tako što brend konačno pripada Sloveniji, dok će Hrvatska imati mogućnost da ga proizvodi pod tim imenom još 15 godina.

Da za svađu nema mjesta pokazuje i još jedan primjer koji su naveli u Ministarstvu poljoprivrede Hrvatske. Riječ je o "istarskom pršutu" koji će pod istim imenom pomirljivo proizvoditi obje države jer, kako objašnjavaju, dijele teritoriju ove regije.

I na kraju, koja je korist od brendiranja hrane po osnovu imena i geografskog porijekla?

Na prvom mjestu proizvođačima omogućava da povećaju tržišnu vrijednost svojih proizvoda. U Evropskoj uniji, recimo, razlika u cijeni između hrane koja imaju oznaku zaštićenog geografskog porijekla i onih bez nje iznosi u prosijeku od 10 do 30%.

Francuska vina sa oznakom su po dobiti koju donose bez presedana. Nezvanični podaci pokazuju da mogu da budu skuplja i 230% od vina koja nemaju tu oznaku. Proizvodi za zaštićenim geografskim porijeklom imaju zavidan izvozni potencijal, čuvaju nacionalni identitet, imaju i izuzetnu važnost za turističku ponudu, a i dobro su marketinško oružje u oštroj konkurenciji na evropskom tržištu.

Na nivou EU Italija i Francuska su lideri u industriji proizvoda sa zaštićenim geografskim porijeklom. Ove dve države učestvuju sa čak 60% u ukupnom prometu. Samo Italija ima blizu 200 "brendiranih" proizvoda. Oni se najviše prodaju na tržištima članica, dok se iz EU izveze skoro petina ukupne proizvodnje a najveći kupac je SAD, pokazuje studija Evropske komisije.

Malo je poznato da su proizvođači futoškog kupusa još u doba Austrougarske bili jedini koji su mogli da plate porez u naturi. Ovo je autohtoni proizvod i vrsta kupusa koja se u Srbiji proizvodi više od dva vijeka. Ariljska malina je, sa druge strane, vrhunski proizvod koji se posebno uzgaja od sorte koja dolazi iz Amerike. Način uzgajanja je neobičan, klimatski uslovi posebni, što joj daje specifičan ukus i miris. Uz ova dva proizvoda iz Srbije još jedan od strateških jeste homoljski med koji je, prema mišljenju stručnjaka, fantastičan izvozni proizvod.