Mogućnost za značajne prihode turizmu - Zašto je lov ekonomsko pitanje BiH?

Bosna i Hercegovina zauzima teritoriju malo veću od 50.000 m2, ali je i ta površina dovoljna da, barem s aspekta prirodnih resursa, imamo sve što se može poželjeti. Ljepota ove zemlje leži u činjenici da se ovdje može naći ponešto za svakog, no, nema ničeg previše da bi postalo dosadno. Jedan od prirodnih resursa su i divlje životinje kojih, zbog specifičnog planinskog reljefa te različitih ekosistema, ima na prostoru gotovo cijele države.

Danas lov niko ne shvata ozbiljno, pa je vjerovatno pomalo iznenađujuće da je ovaj tekst svrstan u rubriku ekonomija. Ipak, razgovor sa Salemom Alihodžićem, predsjednikom Saveza lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, objasnit će zašto je lov, uz ostalo, ekonomsko pitanje ove zemlje.

Više od 50.000 članova

- Pogrešne su predrasude u medijima da lovci uništavaju prirodu i životinje - na početku razgovora govori Alihodžić, te dodaje:

- Istina je, lovimo životinje, ali to je samo dio onoga čime se mi bavimo. Javnost treba znati da su lovačka udruženja u Bosni i Hercegovini najveći zaštitnik prirode i da nismo kao neke organizacije koje se eksponiraju u medijima. Za razliku od njih, mi neselektivno pokušavamo održati postojeće vrste divljih životinja koje su veoma značajna karika u lancu funkcioniranja jednog ekosistema. Svi koji sumnjaju u nas mogu izaći na teren i vidjeti na koji način mi štitimo životinje.

Lovci, kako ih se popularno naziva, u udruženjima se okupljaju jer vole prirodu i spremni su odvojiti svoje slobodno vrijeme i sredstva kako bi je zaštitili. A ima ih mnogo više nego što se može pretpostaviti.

- Trenutno, naš Savez broji više od 50.000 članova i ta se brojka postepeno povećava. Ljudi vole prirodu, vole i međusobna druženja. Lov je lijepa šansa i starijim i mlađim ljudima da steknu nova iskustva i poznanstva - ističe Alihodžić.

On je dugogodišnji lovac, pa ističe da je zakonska regulativa, ali i odnos prema prirodi u bivšoj državi bio mnogo bolji. Ipak, nije sve ni tako crno.

- Moram na početku razgovora reći da je lovstvo u Bosni i Hercegovini u boljem položaju nego u zemljama regiona, što je svakako pozitivno. Ipak, postoji mnogo toga što se može uraditi da se situacija poboljša, a to mora uraditi država. Ja sam bio lovac i prije rata i znam koliko sve može biti funkcionalno. Država se mora dodatno angažirati, s obzirom na to da posjedujemo ogromne resurse. Šteta je da propadaju - tvrdi Alihodžić te iznosi zanimljiv primjer iz prošlosti:

- Da nije bilo rata, s ovih prostora bi 50 medvjeda bilo transportirano u Francusku za obogaćenje njihovog fonda, s obzirom na to da su imali hronični nedostatak. Možete zamisliti u kakvom smo položaju bili kad je Francuska od nas uvozila medvjede. A možemo ponovo doći u takvu situaciju.

Lovočuvari vs. krivolovci

Krivolov je svakako jedan od najozbiljnijih problema, a Alihodžić vidi jednog ozbiljnog krivca za ovo pitanje.

- Bez obzira na to šta neko tvrdio, krivolov je u našoj zemlji izražen u priličnoj mjeri, a zatvaranje očiju pred ovim problemom neće učiniti da on nestane. Naš je savez učinio mnogo da se ovako perfidan način eksploatiranja prirodnih resursa zaustavi, stoga imamo lovočuvare u svim lovištima koja su pod našom ingerencijom. Ipak, lovočuvari urade ono što je u njihovoj moći, a ostalo je na državnim institucijama. Mnogo puta se dešavalo da sudovi u presudi krivolovcima nađu veoma mnogo olakšavajućih okolnosti, tako da se presude uglavnom svode na to da se odredi izvjesna materijalna naknada, koja je često mizerna u odnosu na štetu koja se fondu divljači nanese - tvrdi Alihodžić.

Najveći je problem u nepostojanju državne strategije lova, s obzirom na to da bi ovaj resurs mogao donijeti značajne prihode domaćem turizmu.

- Prije svega, ne postoji nikakvo udruženje na državnom nivou, a čim ste rascjepkani na više nivoa vlasti, mnogo se energije potroši na obično utvrđivanje odgovornosti. Osim toga, država se nije strateški odredila spram lova, što je pogrešno, jer je ovo vrlo vrijedan resurs koji može poslužiti za privlačenje stranih turista. Mnogi bi skupo platili da mogu loviti u uvjetima kakve ima Bosna i Hercegovina, a mi to ne znamo iskoristiti. Oni koji dolaze iz drugih zemalja, uglavnom dolaze individualno i svi ostanu impresionirani zatečenim stanjem. Stranci su spremni dati novac za lov, a naš je problem što ga ne znamo uzeti - kaže Alihodžić, te za kraj dodaje:

- Nedavno je jedan medvjed zalutao u urbanu sredinu u Banjaluci, što je izazvalo nevjerovatnu paniku i on je odstrijeljen, iako je to po pravilu posljednja opcija kojoj se pribjegava. Na taj se način, kao i krivolovom, ovoj državi nanosi direktna ekonomska šteta, i što prije to shvatimo, svima će nam biti bolje.