Ko je kriv što su dijamanti tako skupi - Merilin Monro ili lukavi trgovci?

Pitate li se ikada zašto su dijamanti uopšte tako skupi, i plaćamo li ih jer zaista vrijede toliko puno, ili jer nam je društvo reklo da je to tako? Marketing, proračunatost prodavača i Merilin Monro - svi su pomalo "krivi" za vrijednost dijamanta!

- Kada ne bi bilo žena, dijamant bi bio samo običan kamenčić - rekao je jednom Viktor Igo.

Stručnjak za ovo područje Edvard Džej Epštajn objašnjava u intervjuu za "Power Line" da su dijamanti do početka 19. vijeka bili smatrani vrlo rijetkim kamenjem, sve dok nalazači u Južnoj Africi nisu otkrili veliki krater u gradu Kimberliju, koji je sadržao pravu riznicu dijamanata.

To je diglo na noge kompaniju "De Beers", koja je svojim poslom uspjela da dijamante predstavi kao nešto što je bitno vezano uz veridbu, pa su Amerikanci već tada imali kulturu vjeridbe dijamantskim prstenjem. "De Beers" se nakon novootkrivenih izvora prepao da će im dijamanti jako pojeftiniti, pa su povukli jedan poslovni potez.

Oni su naime odlučili da će svake godine, s obzirom na statističke procjene o očekivanom broju venčanja širom SAD-a, proizvoditi vrlo ograničen broj dijamantskog nakita, to jest prstenja.

Budući da su kompanije koje su činile "De Beers" kontrolisale 90% sirove proizvodnje, mogli su sami da odrediti tačan broj dijamanata koji će izbaciti na tržište svake godine, i tako su zbog njegove nedostupnosti uspjeli održati visoku cenu.

Marketing je naravno isto pomogao. Zbog reklama i načina na koji su dijamant predstavljali u društvu, uspjeli su ga pretvoriti u simbol vjeridbe u Americi, ali i šire. Zapravo su i lansiranjem dijamanta u filmove i muziku podigli njegovu tržišnu vrijednost jer je sve više žena htjelo imati dijamant.

Među onima koji su popularizovali dijamant je i Merilin Monro, sa svojom kultnom muzičkom numerom "Dijamanti su ženini najbolji prijatelji".

Preduzetnici koji se bave ovom industrijom znaju jako dobro da dijamanti koje prodaju nisu toliko vrijedni, ali zbog njihove simbolične vrijednosti mogu da priušte da ih naplate skupo. To je takođe razlog zašto ćete kao vlasnici dijamanta teže prodati ovu "vijrednost" nazad nekoj draguljarnici, i ako uspijete, dobićete u najboljem slučaju 20% do 40% od iznosa koji ste platili kada ste ga kupovali.

"Business Insider" piše i o problemu "krvavog dijamanta", što je naziv koji ste koristi za dijamante koji dolaze iz zaraćenih afričkih područja i prodaju se kompanijama za trgovinu dijamantima kako bi se finansirali građanski ratovi. Ako ikada poželite da postanete vlasnik dijamanta, ovo su možda opravdani razlozi da razmislite o odustajanju od te namjere.