Prva izložba Pikasovih skulptura poslije 50 godina

Njujorški Muzej moderne umjetnosti posvetio je čitav sprat skulpturama Pabla Pikasa, što je prva velika američka izložba njegove trodimenzionalne umjetnosti u posljednih 50 godina.

Od najranijih komada - malene figure žene koja sjedi, rađene u terakoti 1902. godine, do glave žene iz 1964, izložba "Pikasove skulpture" obuhvata više od 140 djela pozajmljenih iz privatnih i javnih kolekcija koja pokazuju njegov talenat, opseg i raznolikost.

Među izloženim figurama su i "Koza" iz 1950. i "Gitara" od metala i žice iz 1914. koja je dio kolekcije MoMA. MoMA će, piše AP, biti jedino mjesto u SAD gdje će skulpture biti izložene od 14. septembra do 7. februara.

Španski umjetnik učio je slikarstvo a ne vajarstvo što mu je omogućilo da bude "ekstremno slobodan u zamišljanju skulpture", rekla je jedna od kustosa izložbe En Temkin.

- Nivo inventivnosti kada je riječ o materijalu ili tehnici donio je nove ideje koje ranije u vajarstvu nisu viđene.

Njegov revolucionarni pristup je, stoga, imao ogroman uticaj na druge umjetnike, dodala je ona.

Pikaso, koji je preminuo 1973. godine, je na skulpture gledao kao na drugove i tokom života ih je čuvao kod sebe. To, dijelom, objašnjava zašto su njegova 3D djela manje poznata od slika.

- Čuvao ih je u sobama svoje kuće ili u studiju. Bile su njegovo vlasništvo dok je na slike gledao kao na nešto što je napravljeno da bi se izlagalo i prodavalo - rekla je Temkin.

Pikaso je autor oko 700 skulptura - i 4.300 slika. Vajarstvom se bavio u fazama, ponekad sa pauzama od po nekoliko godina. Svaki put kada bi se vratio vajarstvu, to je bilo sa potpuno novim materijalima i tehnikama.

Izložba počinje sa skulpturama 20-godišnjeg Pikasa koje su tradicionalnije - komadi u glini ili gipsu koji su kasnije izlivani u bronzi, djela koja podsjećaju na Rodena, kaže Temkin.

Međutim, Pikaso je ubrzo upoznao afričku i umjetnost Okeanije i okrenuo se radu u drvetu.

Tokom kubističke faze, pravio je skulpture od komada drveta, kartona, limenih konzervi i drugog materijala.

- To je bilo apsolutna novina - kaže Temkin pokazujući na "Čašu apsinta" - seriju od šest identičnih bronzanih skulptura ručno oslikanih u različitom dezenu sa srebrnom kašikom i kockom šećera.

Potom, poslije gotovo decenije pauze, Pikaso je ušao u nadrealističku fazu koja je rezultirala "novim oblicima, formama, materijalima", kaže En Umland koja je sa Temkin oganizovala izložbu.

To je, kažu kustoskinje, bio novi pristup kada je riječ o zavarivanju.

Pikaso se takođe bavio ambalažom koristeći predmete koje bi pronašao kao što je slučaj sa "Glavom ratice", gdje su oči napravljene od teniskih loptica sa Pikasovog teniskog terena.

Izložba u Parizu 1966. godine prvi put je njegov rad u ovom mediju predstavila publici.

- To je bio trenutak kada je Pikaso prvi put dozvolio da figure masovno napuste njegov studio - rekla je Umland. Prvi put je publika tada imala šansu da vidi veličinu i opseg njegovih skulptura.

Iduće godine MoMA je organizovao izložbu "Pikasove skulpture" - prvo izlaganje njegovih skulptura u Sjevernoj Americi.

Nova izložba rađena je u saradnju sa Pikasovim muzejom iz Pariza koji je pozajmio 40 komada za izložbu.