Ergela "Vučijak" iz Prnjavora dobila status javne ustanove

(Foto: Aleksandar Parezanović)

Načelnik odjeljenja za stočarstvo u Ministarstvu poljoprivrede Miljan Erbez istakao je da je cilj organizovanja "Vučijaka" kao javne ustanove da se stvore uslovi da ergela bude konkurentna na tržištu i da može samostalno obezbijediti dio prihoda. Dodaje da će sticanjem statusa javne ustanove ergela moći da pruža usluge u oblasti obrazovanja, turizma i ugostiteljstva, ali i za potrebe drugih ministarstava i za rekreativno-medicinske aktivnosti.

U Ministarstvu poljoprivrede naglašavaju da je stanje smještajnih kapaciteta na ergeli izuzetno loše, te da je potrebno angažovati sve raspoložive resurse kako bi se konjarstvo moglo razvijati. Na ergeli "Vučijak" trenutno se uzgaja šest linija i 15 rodova pasmine lipicaner.

- Što se tiče brojnog stanja konja, na ergeli se nalazi 135 grla oba pola i svih kategorija, od kojih je 14 podmladak iz ove godine - rekli su u Ministarstvu poljoprivrede.

Ergela je bila privatizovana, a s obzirom na to da novo rukovodstvo nije uspjelo da je održi, Vlada RS je 2010. godine odlučila da ponovo vrati "Vučijak" u republičko vlasništvo, otkupivši je na javnom nadmetanju.

- Zahvaljujući prevashodno neefikasnosti pravnog sistema i stečajnih upravnika, te njihovom nerazumijevanju za potrebe životinja, u periodu od 2010. do 2014. godine konji su pretrpjeli najteže godine od osnivanja ergele - rekli su u Ministarstvu poljoprivrede.

Ministarstvo je obezbijedilo snabdijevanje sijenom i zobi u kontinuitetu, ali se zdravstvena zaštita obavlja u najosnovnijim potrebama. Zahvaljujući donaciji iz Kine za ergelu "Vučijak" je obezbijeđena najosnovnija mehanizacija.

Ergelu je 1946. godine osnovalo tadašnje Ministarstvo odbrane NR BiH. Formirana je tada najvećim dijelom od rasplodnog materijala porijeklom iz ergela "Lipi" i "Đakovo" iz Hrvatske, dok manji dio vodi porijeklo iz ergele "Lipica" iz Slovenije. Ime je dobila po uzvišenju Vučijak.

Pasmina je nastala u 16. vijeku i postala jedna od najpoznatijih u svijetu. Zbog gracioznog izgleda, pogodnosti za dresuru i radnih sposobnosti veoma je dobro prihvaćena kod svih slojeva društva. Ova pasmina danas predstavlja kulturne vrijednosti Evrope.