Spas u skupoj flaši - Proizvodnja visokokvalitetnih vina jedini način da hrvatski proizvođači isplivaju iz mora uvoznog jeftinog vina

(Foto: Suzana Obradović)

Ulaganje u autentičnost brendova i insistiranjem na lokalnim sortama je, riječju, jedina sigurna karta na koju tvrde da mogu igrati ne samo kod domaćih kupaca, već i prilikom izvoza.

Tom logikom se rukovodi i Đanfranko Kozlović, vlasnik vinarije "Kozlović". Ovaj čuveni istarski proizvođač vina ima oko 25 hektara pod vinogradima, dok još desetak, kako kaže, obrađuju kooperanti, što rezultira proizvodnjom od oko 200.000 boca godišnje.

- To je jedna mjera koja je prilično velika za malog proizvođača - objašnjava on Tanjugu i dodaje da ne želi dalje da se širi već da fokus zadrži na specifičnosti svojih vina.

Veća proizvodnja bi, kako kaže, zahtijevala i izvoz na svjetska tržišta za koja nije spreman.

- Na tim velikim tržištima ne bismo mogli ostvariti neku veću dobit, jer nas njihovi potrošači dovoljno ne poznaju, pa nas ne bi ni mogli plaćati koliko bi mi htjeli, a da idemo u trku sa proizvođačima koji imaju jeftina vina, to ne želimo - ističe on.

Isti savjet malim proizvođačima, ne samo u Hrvatskoj, već i Srbiji daje direktor izvoza najstarije i jedne od najvećih hrvatskih vinarija, "Kutjevo" Josip Vitez, koja datira još iz 1232. godine.

- Mali proizvođači jedino mogu profitirati u višoj kategoriji vina. Ako se žele cijenom nadmetati na globalnom tržištu, teško mogu parirati, jer velike proizvodnje će ih pojesti. Cijene kakve velike kuće zahtijevaju često su i za nas nedostižne - tvrdi ovaj sagovornik.

"Kutjevo", vinarija koja godišnje proizvede šest miliona litara vina, a izveze dva miliona tona litara, što čini 40% ukupnog hrvatskog izvoza, sa konkurencijom se bori na svoj način.

- Teško možemo parirati na svjetskoj trpezi sa "šardoneom", koga ima svuda u svijetu. Zato nastojimo forsirati "graševinu", naš najpoznatiji brend, što nije nimalo lako, jer ta sorta široj javnosti, odnosno, svjetskoj nije poznata, ali to je naša niša o kojoj želimo pričati - kategoričan je Vitez u razgovoru za Tanjug.

Ne samo ova dvojica, već i brojni drugi vinari širom Hrvatske, nisu imali problem sa usklađivanjem standarda u prizvodnji sa evropskim prilikom stupanja u EU.

Od ulaska Hrvatske u EU obrazac proizvodnje se, kako kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, nije promijenio, ali statisticki podaci o spoljnoj trgovini govore o većem pritisku uvoznih, pretežno jeftinijih vina.

Nakon pristupanja EU značajno je porastao uvoz vina, a posebno uvoz iz trećih zemalja, jer su ukinute administrativne prepreke pa je uvoz postao znatno jednostavniji.

Takođe je porastao i izvoz vina, ali u znatno manjoj količini i vrijednosti od uvoza.

U prošloj godini je Hrvatska izvezla 3,5 miliona hektolitara vina, vrijednog 15,5 mil USD, a uvezla 22,5 miliona hektolitara u vrijednosti 32 mil USD.

Strategija tamošnjih vlasti, naročito Hrvatske gospodarske komore (HGK) je da promocijom hrvatskih vina, naročito na trećim tržištima, istaknu njihov kvalitet i prepoznatljivost, a ne količinu, s obzirom na to da u masovnoj proizvodnji jeftinih vina nižeg kvaliteta, kako tvrde, ne mogu biti konkurentni.

Taj plan naročito dolazi do izražaja u Nacionalnom programu pomoći hrvatskom sektoru vina koji finansira Evropska unija, u vrijednosti od 11,9 mil EUR.

Taj plan, kako objašnjavaju u HGK, podrazumijeva tri mjere – restrukturiranje i konverziju vinograda, investicije u vinarije i promet vina na tržištima trećih zemalja, gdje će primat imati Srbija.

Upitan da li očekuje da bi veća promocija hrvatskih vina u Srbiji koja počinje u maju mogla značajnije da pogura izvoz, pomoćnik ministra poljoprivrede Hrvatske Zoran Vasić odgovara "svakako", navodeći da 11,9 mil EUR nisu mala sredstva.

- Izvoz u Srbiju će svakako biti povećan. On u velikoj mjeri zavisi i od sposobnosti vinara, ali i od iskorišćenosti sredstava za promociju koji su mu na raspolaganju - kategoričan je on u razgovoru sa srpskim novinarima koji su bili u posjeti Hrvatskoj.

Na pitanje zašto je Hrvatska lani u Srbiju izvezla vina za milion dolara, a uvoz iz Srbije iznosio svega oko 300.000 USD, Vasić odgovara da nema nikakvih barijera koje spriječavaju trgovinu.

On skreće pažnju na problem hrvatskih vinara koji su preplavljeni uvoznim jeftinim vinima i koji još uvijek nisu iskoristili tržište od 500 miliona stanovnika koje im se otvorilo nakon ulaska u EU.

- Znamo da su konkurentniji, ali kroz pomoć države i bolju organizaciju domaćih vinara, te negativnosti možemo iskoristiti kao prednosti, jer nam je tih 500 miliona ljudi potrebno da se dodatno razvijemo - objašnjava on.

Postoji još jedan način na koji hrvatski vinari uspjevaju da budu jedinstveni, a to je proizvodnja organskih vina.

Vinarija "Škaulj" iz Zadarske županije je prva u Hrvatskoj pokrenula proizvodnju ekoloških vina na sedam hektara, a od 300.000 litara vina koliko se proizvede godišnje, gazde tvrde da 70% prodaju na kućnom pragu.

Krajnja cijena ovih vina, kako objašnjavaju, nije skuplja od ostalih iako njihova proizvodnja košta mnogo, ali pošto su ekološka vina novitet na hrvatskom tržištu, gazde tvrde da je potrebno vrijeme da bi ih ljudi više prihvatili.

Međutim, porodica Škaulj nema problema sa turistima iz Zapadne Evrope koji, kako tvrde, znaju o kakvoj se proizvodnji i kvalitetu radi, te ne pitaju za cijenu.

- Šveđani pogotovo, jer su prije dvije godine našu vinariju posjetili švedski kralj i kraljica kojima oni pridaju veliki značaj, te je tako i naše vino za Šveđane dobilo posebno na značaju - objašnjava kroz smijeh vlasnik ove vinarije Šime Škaulj.