"Bosanska vila" slavi 20 godina obnove

Prvi broj "Bosanske vile", lista za "zabavu, pouku i književnost" pokrenutog od strane Učiteljskog zbora Srpske škole u Sarajevu, izašao je na današnji dan 1885. godine, a ove godine takođe se napunilo 100 godina kako je list ugašen i 20 kako je obnovljen.

Danas, 129 godina kasnije, "Bosanska vila" je jedini ćirilični časopis štampan u Federaciji BiH.

Književni program lista bio je odgovor Srba Bosne i Hercegovine i zajedničkih matica u Srbiji, Vojvodini i Crnoj Gori na ideološki i kulturni uticaj Austrougarske monarhije i politike i uprave Kalaja, a pokretači su bili Nikola Šumonja, Stevo Kaluđerčić, Nikola Kašiković i Božidar Nikašinović, koji je nakon dobijanja dozvole za rad postao i prvi urednik lista.

- Mi smo učinili sve ono što se od nas zahtijevati moglo, a sada stoji do vas da pokažete koliko ste svjesni Srbi i koliko svoju knjigu ljubite - padne li "Bosanska vila", kao srpski jedini list u ovim zemljama, onda nemojte nikoga kriviti - sami nosite grijeh na svojoj duši - stajalo je u saopštenju redakcije prvog broja "Bosanske vile" iz 16. decembra 1885. godine.

Nakon Sarajevskog atentata 1914. godine "Bosanska vila" je ugašena, a njena redakcija je okupirana i arhiva odnesena. Tek za vrijeme posljednjeg rata, 1994. godine, dolazi do obnove lista.

Dejan Đuričković, književni kritičar i bivši urednik obnovljenog časopisa "Bosanska vila", koji je 1973. odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Uloga časopisa "Bosanska vila" (1885-1914) u književnoj i kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine" za "Nezavisne novine" povodom ovog značajnog datuma kaže da treba razlikovati dva perioda "Bosanske vile" za vrijeme Austrougarske dok je izlazila.

- Prvi period je od trenutka pokretanja do 1908. godine, kada je list bio izrazito nacionalno orijentisan, i žestoko se zalagao za nacionalna prava Srba u stalnom sukobu s austrougarskim režimom. Drugi period je od 1908. do 1914. kada "Vila" postaje multikulturalni i opštejugoslovenski list u kojem se okuplja generacija mladobosanaca i omladine iz drugih krajeva južnoslovenskih zemalja - pojasnio je on.

Đuričković otkriva da je noviji period "Bosanske vile" od 1994. do danas nastavio tradiciju međunacionalne kulturne saradnje, kao u periodu od 1908. do 1914.

- U "Bosanskoj vili" možete naći imena ljudi iz svih ovdašnjih nacionalnih tradicija, te ima dosta prevoda iz stranih književnosti, mada je prvenstveno zadužena da njeguje srpsku kulturnu i književnu tradiciju - rekao je Đuričković.

Stevan Tontić, pjesnik iz Sarajeva, trenutno nastanjen u Novom Sadu, rekao je da zbog slabe podrške sredine u kojoj izlazi časopis "Bosanska vila" ni blizu ne može da ima značaj kao za vrijeme Austrougarske, kada je bio najuticajniji list u BiH.

Iz Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" u Sarajevu potvrdili su nam da je posljednji dvobroj "Bosanske vile" 61-62, zbog nedostatka sredstava, umjesto u 500 štampan u tiražu od 300 primjeraka. Ilustracije radi, prvi broj časopisa, kada je pismenost na ovdašnjim prostorima bila znatno manja, kako je istakao Đuričković, štampan je u tiražu od 1.000 primjeraka, a u zlatno doba ovaj časopis dostigao je tiraž u za to vrijeme nevjerovatnih 5.000 primjeraka.