Hoće li opstati poslovni moto "Djeluj brzo i ruši sve pred sobom"?

- Dijelimo filozofiju izgradnje biznisa zasnovanom na dugoročnom pristupu sa čvrstim temeljima. I još i ovo: strategije koje ne jure najnovije trendove; posvećenost zanatu, preciznosti i fokusu; strpljenje i kvalitet.

Ovo je poslovni mentalitet koji daje prednost taktikama za dugoročno preživljavanje umjesto kratkoročnim skokovima rasta.

Jasno je da je još rano, kako piše Markovič. I nova grupa inovatora koju pominje i koji su usredsređeni na dugovječnost suočiće se sa velikim izazovima. Kontrasila ovom dugoročnom ponašanju je očigledna: tržišta. Danas se živi u krizi kratkoročnog razmišljanja, a tržišta su krivac. Tržišta daju prednost kratkoročnom odlučivanju i vrše ogroman pritisak da se ispune očekivanja za sledeći kvartal. Dugoročni pristup je rijedak jer su tržišni učesnici vođeni podsticajima koji nagrađuju kratkoročno ponašanje.

Markvič daje i primjer svima poznat: mediji.

Mediji su sjajan primjer industrije koja bi prirodno trebalo da posluje sa dugoročnom vizijom, jer joj je osnovna misija da obrazuje i informiše javnost. A ipak, tokom poslednjih nekoliko decenija, postoji dovoljno dokaza koji potvrđuju da su mediji podlegli kratkoročnim pritiscima, jureći senzacionalističke naslove i vijesti.

Ovaj "brzi" pristup daje prednost klikovima i pregledima nad analizom i "dubinom" i tačnošću, što dovodi do gubitka povjerenja i do plitkog razumijevanja složenih pitanja, konstatuje analitičar. Nasuprot tome, dugoročna strategija bi se fokusirala na izgradnju kredibiliteta, pružanje promišljene analize i stvaranje dobro informisane javnosti. Problem se, naravno, vraća na ekonomske podsticaje.

- Razmislite samo o studiji sa Univerziteta Djuk koja je otkrila da bi "iznenađujućih 78%" korporativnih finansijskih direktora "uništilo ekonomsku vrijednost u zamjenu za stabilne zarade". Izvještaj dalje navodi: "ovi direktori tvrde da sistem (pritisci i pretjerane reakcije na finansijskim tržištima) podstiče odluke koje ponekad uništavaju dugoročnu vrijednost kako bi se ispunili kvartalni ciljevi - navodi Markovič.

Svijetla strana ovakvog kratkoročnog razmišljanja je to što stvara privlačne prilike za investitore koji više vole dugoročno razmišljanje. Dok se većina učesnika na tržištu fokusira na trenutne dobitke, dugoročni investitori koji gledaju dalje od kratkoročnih fluktuacija mogu da kupe visokokvalitetne, dugoročno orijentisane kompanije po sniženoj cijeni. Ova strategija zasnovana na strpljenju koristi nesklad između tržišnih osjećanja i stvarne dugoročne vrijednosti kompanije. U stvari, ona stvara prilike za značajne dobitke tokom vremena. Ali, te prilike su rijetke i vrlo je malo kompanija koje zapravo razmišljaju i djeluju dugoročno kako piše Markovič.

Jedna od ideja koja se provlači kroz analize savremenog poslovanja je i ta - ne bi svaka organizacija trebalo da postoji dugoročno. Dio prirodnog procesa "kreativne destrukcije" u poslovanju znači da, baš kao u prirodi, organizmi evoluiraju, pa i nužno moraju umrijeti.

Ali za one organizacije i biznise koji žele da opstanu i igraju na duže staze, potrebno je da naprave teške, ali neophodne promjene kako bi preživjeli.

- Pojedinačne institucije i organizacije, ako odluče da žele da budu višegeneracijske, moraju dodijeliti resurse kako bi omogućili dugoročnu održivost - kaže Kevin Keli jedan od boraca za dugoročna poslovanja.

Po riječima Kelija, vrlo je malo primjera dugoročnog razmišljanja na Volstritu, ali nije da ih nema. Navoda Džefa Bezosa kao izuzetak.

- Džef bi rekao dvije stvari. Prvo, "niko ne radi na deset godina. To ja radim". Drugo, rekao bi, "zanima me šta se ne mijenja". Htio je da zarađuje na onome što se ne mijenja. Ono što se neće promijeniti je da ljudi žele više izbora i niže cijene. I to će biti tačno za deset ili dvadeset godina. Dakle, oslanja se na stvari koje se ne mijenjaju.

Kako svi ulaze dublje u ovu novu eru poslovanja, Keli vjeruje da će se sve više fokusirati na segmente koje se ne mijenjaju kako bi osigurali opstanak u svemu što slijedi. Fokus na dugovečnost, otpornost i održivost postajaće ključan. Kompanije koje budu uspjevale biće one koje pristupaju rastu promišljeno i pažljivo. One će graditi čvrste temelje, projektovati sisteme koji se mogu prilagoditi promjenama i uskladiti svoje misije sa dugoročnim potrebama društva i okoline. Ova promjena predstavlja više od reakcije na neuspjehe iz prošlosti.

- To je evolucija u načinu na koji razmišljamo o ulozi biznisa u svijetu - dodao je ovakvom zaključku Keli.

Kraj ere "djeluj brzo i ruši" šalje signal da je u pitanju šira kulturna promjena ka stabilnosti, kvalitetu i promišljenoj inovaciji. Kompanije budućnosti biće one koje daju sebi vremena, pažljivo mjere svoj uticaj i razumiju da uspjeh nije sprint već maraton, podvlače Keli, Markovič i kolege.