Samostan u Šćitu je franjevački samostan u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, na udaljenosti 10 km zapadno od Rame (Prozora). Franjevački samostana u Rami postojao je još u 15. stoljeću.

Samostan i crkva su spaljeni 1557. godine i obnovljeni prije 1587. godine.

Godine 1687., u toku Bečkog rata (1683.-1699.), franjevci, zajedno s dijelom stanovništva, napuštaju Ramu i sele se u područje Sinjske krajine. Mletački vojnici su zapalili crkvu, samostan i mnoge kuće u Rami, da se Osmanlije ne bi njima koristili.

Gradnja nove crkve počela je 1873. godine i glavnina radova trajala je do 1881, a oltar je napravljen 1903. godine kada je crkva posvećena. Iako su predhodni samostan i crkva bili posvećeni sv. Petru apostolu, patronom je postalo Gospino Uznesenje.

Crkva je zapaljena 13. srpnja 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata. Tada su stradale sakristija i knjižnica, vrijedne umjetničke slike i filigranski kaleži dvojice majstora iz Fojnice i Jajca kao i više drugih kaleža, a izgorjeli su brojni arhivski dokumenti (vrlo stare matice), prepisi iz Ahiva apostolskih vikara u Bosni, numizmatička zbirka i vrijedne knjige.

Godine 1956. godine, počeli su radovi na ponovnoj izgradnji. Dogradnjom zvonika visine 40,05 metara crkva je dobila današnji izgled. (Wikipedia)