Ferhat-pašina džamija (znana kao Ferhadija džamija) predstavlja jedno od najvećih dostignuća islamske arhitekture 16. vijeka u Bosni i Hercegovini. Jedna je od tri najznačajnije džamije u Bosni i Hercegovini, uz Gazi Husrev-begovu u Sarajevu i Aladžu džamiju u Foči.

Ferhat-pašina džamija je izgrađena 1579. godine u Banjoj Luci, u klasičnom otomanskom stilu. Njezin neimar je nepoznat, ali je poznato da je bio učenik Mimara Sinana. Izgradnju džamije je financirao Ferhat-paša Sokolović. Prema predanjima, 1575. godine Ferhad-paša se borio s barunom Herbertom Auerspergom. Habsburgovci su pretrpjeli poraz, poginuo je i sam barun s još 200 ljudi, a 2.000 vojnika bilo je zarobljeno. Među zarobljenicima je bio i barunov sin Wolf, kojeg je kasnije porodica otkupila za 30.000 dukata, od kojih će Ferhad-paša napraviti Ferhadiju.

Tijekom rata, džamija je djelomično bila uništena eksplozivom 7. svibnja 1993. godine, acBanjalučki muftiluk je 2001. dobio urbanističku suglasnost za ponovnu izgradnju džamije. Obnovljena Ferhat-pašina džamija svečano je otvorena 7. svibnja 2016. godine.

Po legendi, trojica najboljih neimara gradila su džamiju Ferhadiju u Banjoj Luci. Po namjeri i želji Ferhad-paše Sokolovića, morala je biti "velika i lijepa, kakve na ovom kraju svijeta nikada nije bilo, niti će biti". Kada je objekt bio sagrađen, neimari čuše da ih Ferhad-paša namjerava pogubiti kako graditeljsku ljepotu više nikada nigdje ne bi sazidali. Čuvši za to, napraviše sebi krila i poletješe s vrha džamije. Sva trojica padoše na tri različite strane Banjaluke, Petar na današnji Petrićevac, Pavle na današnji Pavlovac, a treći, koji slomi rebra, pade na desnu obalu Vrbasa, pa ovaj dio grada nazvaše Rebrovac. (Wikipedia)