Nacionalni spomenik se sastoji od: stare župne crkve, stare župne kuće i pokretnog naslijeđa kojeg čini pet skulptura, glavni oltar, krstionica i ispovjedaonica. Objekti nove crkve, novog župnog ureda, objekta sa salom za vjeronauku i ostali pomoćni objekti ne čine nacionalni spomenik i na njih se ne odnose mjere utvrđene ovom odlukom.

Naseljeno mjesto Gornji Zovik se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, na oko 15 kilometara zračne udaljenosti jugozapadno od Brčkog. Stara župna crkva i kuća, nova crkva, župni ured, pomoćni objekti i groblje nalaze se na prirodnom uzvišenju (224 metara n.v.) koje dominira Gornjim Zovikom.

Gradnja crkve u Zoviku (dimenzija 35 x 18 m) započeta je 1856. godine, ali nije dovršena jer je u međuvremenu odlučeno da se, umjesto u Zoviku, novi samostan gradi u Tolisi, što je u nedostatku materijalnih sredstava odgodilo izgradnju crkve u Zoviku.

Stara zovička crkva je sagrađena 1890. godine. U dostupnim izvorima nema podataka o graditelju crkve. Imajući u vidu godinu izgradnje crkve (1890), te onovremenu autorsku prisutnost arhitekte Vancaša u gradnji župnih crkava na tim prostorima (Brčko: 1884–1885; Bijeljina i Gradačac: 1886; Domaljevac: 1892–1894.), kao i dekorativna rješenja zovičke crkve, naročito njene glavne fasade, glavnog i pomoćnog portala, lijepe proporcije objekta, te kvalitet materijala (gradnja u kamenu), sve to navodi na zaključakm da je autor crkve bio iskusan arhitekta i sasvim moguće i sam Josip Vancaš.

Godine 1988. započela je izgradnja nove crkve po projektu Ivana Štrausa. Pokrivena je 1990. godine. Ratna djelovanja (1992–1996) su odgodila dovršetak izgradnje pa je 1997. godine sagrađen zvonik. Novu crkvu je 29. decembra 2001. svečano posvetio kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski[3].

Umjesto stare župne kuće, sagrađene 1902. godine, izgrađena je u periodu 1982–1986. nova župna kuća, a Vjeronaučna dvorana izgrađena je 1977. godine a proširena je nakon 2010. godine. (Wikipedia)