Duman je izvor rijeke Bistrice u Livnu. Nalazi se u podnožju kraškog brda Bašajkovac, podno strmih stijena Crvenice. Ime mu potječe od istoimene turske riječi duman koja označava dim ili maglu, a u slučaju livanjskog Dumana etimologija se odnosi na dim od kapljica vode odnosno vodenu zavjesu, koja je pokatkad vidljiva za velikog vodostaja tokom zimskih mjeseci. Po svojoj je ljepoti dosta sličan izvoru rijeke Bune kod Mostara. Ljeti ga karakteriše ugodna ljetna svježina, zbog čega ga generacije Livnjaka od davnina do danas koriste i kao mjesto za izlete i teferiče, a oni odvažniji i za skakanje sa visokih stijena u bazen, zvan Bent. Bent je nevelik četverokutni bazen, dubok tri metra, isklesan na izvoru Dumana, povodom osvajanja Klisa i utemeljenja Kliškog sandžaka 1537. godine. Za Duman se pretpostavlja da je kolijevka života na području grada Livna i mjesto gdje je ili u čijoj je neposrednoj blizini podignuta stara srednjovjekovna utvrda Bistrički grad.

U julu 1660, za posjete starom Hlivnu, poznati osmanlijski putopisac Evlija Čelebija donosi kratku crticu punu oduševljenja o kupanju livanjskih mladića u Dumanu: "Pred pećinom iz koje izvire ova bistra voda postoji veliki bazen (havz) od dest kvadratnih aršina. To je, također, mjesto gdje se sastaju učeni ljudi i derviši. Svi mladići ovog šehera ulaze u ovaj bistri bazen kao vile i plivaju vješto kao ribe. Na ovom čistom bazenu postoji natpis. Iznad bazena na stijeni koja kao da se s nebom spaja, uspeli su se pomoću ljestava savršeni majstori i na jednom četvorougaonom bijelom mramoru izgravirali, uklesali i pismom dželi-sulus napisali taj natpis, a zatim su ovaj mramor lijepo obojili. Ali pošto natpis stoji jako visoko, bilo ga je teško pročitati. Ja sam, siromašni putnik, uspio da ga pročitam pomoću durbina. U blizini ovog natpisa ima još natpisa na latinskom i grčkom jeziku." (Wikipedia)