Iako je prostor Starog grada Vratnika zaokružen tek u 18. stoljeću, relevantna saznanja govore da su prva utvrđenja na ovom području (na mjestu današnje Bijele tabije) izgrađena još u kasnom Srednjem vijeku.

Naziv „Vratnik“, koji je staroslavenskog porijekla i znači „čvor“, ovo naselje je najvjerovatnije dobilo upravo zbog toga što je odvajkada bilo čvorište, raskrsnica važnih puteva.

Preko Vratnika je vodila i Carska džada, put koji je iz Sarajeva, pa preko Višegrada išao sve do Carigrada. Otuda se i jedna od vratničkih kapi-kula i naziva Višegradskom kapijom.

Sve do pohoda princa Eugena Savojskog Sarajevo je, zbog toga što se nalazilo duboko u unutrašnjosti Osmanskog carstva, bilo otvoreni grad bez zaštitnih bedema, sa tek malom tvrđavom na mjestu Bijele tabije. U tu tvrđavu moglo je stati svega 150 – 200 vojnika, a zaštitu u njoj nije moglo pronaći više od nekoliko stotina civila.

Nakon što je Eugen Savojski sa 6500 konjanika 1697. godine provalio u Sarajevo, te do temelja spalio i opljačkao grad, iza njega su ostali strah, nevjerica, ali i svijest da se grad u budućnosti mora adekvatno zaštititi.

Ipak, gradnja utvrđenja oko Vratnika započela je tek nakon Požarevačkog mira, 1729. godine, za vladavine namjesnika Gazi Ahmed-paše Rustempašića Skopljaka.

Paša i sarajevski prvaci odlučili su da se imaju izgraditi bedemi koji će „opasati 450 kuća i da ostane praznog zemljišta za još toliko kuća“, te da odbrambeni zid „bude dugačak sahat hoda, debeo 2 aršina, visok 10 aršina...“ (https://sarajevo.travel/)